Nakupljeni kilogrami su hrana i težina emocija koje nosimo

Emocionalno jedenje, tema koju mnogi smatraju banalanom i tema koja ne treba biti tema jer o čemu se tu ima pričati. Prestani jesti, počni vježbati. Da, istina, osim što tema kilograma skriva mnoštvo zapleta, zavrzlama i skrivenih emocionalnih poruka. Kada se kilogrami počnu nakupljati, logično, oni su vidljivi, ali postoje i oni drugi, one koje samo mi osjećamo, sa svakim zalogajem ili gutljajem vode. Danas pričamo o ovim drugim kilogramima, o toj jednoj, dvije ili tri kile za koje um kaže “Hej, pa to je samo broj. Sve je dobro.”. Međutim, u nama je potres, svijet se ruši, a tijelo je u stanju katastrofe i razdora.

Osobno ovu temu osjećam u kostima jer emocionalno jedenje je moja vječna “borba”. Znaš što je ironično, ja i dalje nosim broj M i konfekcijski broj 38 i pitanje se nameće samo po sebi: “Gdje je tu “borba” ili još bolje gdje su tu kilogrami?”. Ovo je bitka u kojoj nema pobjednika i borba koja nema kraja jer kao hrčak vrtiš svoj kolut. Začarani krug. Taj jedan centimetar oko bokova ili struka, ta jedna kila na vagi diže paniku, tugu, sram i krivnju. Kako je to moguće?

Emocionalno jedenje i sigurnost

Uvriježeno je vjerovati da se ljudi debljaju jer ne žele prestati jesti, što s jedne strane i je istina, ali s druge strane nije. Čovjek je kompleksno biće i tvoje/moje kile nisu, isključivo, posljedica prehrane, one su puno dublja priča. To ne znači da promoviramo i zagovaramo debljinu, što je danas čak postao svojevrsni kult, ali nećeš riješiti problem s kilama ako ne zagrebeš ispod površine i emocionalno osjetiš što one predstavljaju. Evo, što bi kile mogle predstavljati i koja je njihova priča:

• Stres i kortizol
  Tijelo koje je u stalnom modu preživljavanja ne može aktivirati parasimpatikus. Ovakvo tijelo se ne može opustiti i stalno je u aktiviranom i podraženom stanju, “gladno” je i traži s čime će se “nahraniti” kako bi postiglo umirenje koje ne dolazi.
• Neprocesuirana trauma
  Što god se nalazilo u nama, naći će način kako se pokazati svijetu. Da, emocije koje potiskujemo u sebi i ne izražavamo odnosno artikuliramo, pronaći će način kako će “izaći”. U ovom slučaju su to nakupljeni kilogrami i centimetri.
• Osjećaj nesigurnosti
  Logično je da su nakupljeni kilogrami “štit” i obrana od nečega ili nekoga. Jedan od rečenica koju stalno izgovaramo “ma, meni to odlazi u bokove, struk, noge, ruke…”. Znaš li što to znači? Bokovi su sakralna čakra, pogledaj u maternicu i jajnike. Ruke su produžetak srca, koju poruku ti srce šalje. Trbuh je mjesto autentičnosti, tvoj izvor, pogledaj zašto bježiš od sebe, pred kim se savijaš.
• Praznina koju pokušavaš ispuniti
  Nevažno što je to ljubav, sreća, nježnost, bliskost, s hranom pokušavamo nešto ili nekoga nadoknaditi. Vrijeme je da pogledaš u sebe i osjetiš što je to što hraniš.
• Potreba za kontrolom
  Kada ne možemo kontrolirati emocije, kontroliramo tijelo.

Kao za sve i odgovor na ovo pitanje leži u djetinjstvu, okolini, sustavu u kojem smo živjeli. Dijete koje osjeća nesigurnost, strah ili nedostatak zaštite, pronalazi način kako će se zaštiti, a jedan od odgovora je težina odnosno emocionalno jedenje ili kako društvo kaže nakupljanje kilograma. Dijete koje je često kritizirano i previše kontrolirano, često u svom unutarnjem svijetu preuzima i nastavlja takav obrazac. Za svaki zalogaj će se kritizirati, a potom nasilno kontrolirati što će i koliko pojesti. Takvom djetetu to je jedini način kako ono ima “kontrolu” nad sobom i Životom. U takvom obrascu često se razvije odnos zadovoljstvo vs krivnja. Hrana pruža utjehu i nadomješta pažnju i sve što je dijete trebalo, ali nakon hrane slijedi iscrpljujuća krivnja i kažnjavanje.

Ali onda odrasteš. Učiš o prehrani, vježbanju i zdravlju. Godinama održavaš kilažu, ali čim ju malo prijeđeš nastupa strah, nesigurnost i samokažnjavanje. Tvoj um reagira kao da si izgubila kontrolu, kao da si ponovno ona ranjiva djevojčica kojoj prijeti opasnost. Jer nije do kilograma. Do osjećaja sigurnosti je.

Emocije koje nitko ne vidi

Nažalost, u ovom začaranom krugu, društvo može biti najbolji prijatelj i najgori neprijatelj. Čak i nije do negativnih i ružnih komentara, nego do emocionalnog nerazumijevanje kada stižu pozitivni i poticajni komentari koji nose više štete od koristi. “Pa super izgledaš, samo si umislila da si deblja!”. “Što se toliko opterećuješ, vidi koliko si postigla, a uostalom znaš kako kažu bitno je da se voliš!”. “Nije bitno kako izgledaš, oni koji te vole, vole te zbog tebe, ne zbog tvog izgleda. Bitno je da si ti sretna i zadovoljna”.

Ali važno je. Bitno je. Jer te kile nisu samo broj na vagi. One su priča. One nose težinu emocija koje nitko ne vidi.

Naime, iako su takve rečenice podržavajuće i mislimo da pomažemo osobi preko puta nas, ali ako ne možemo vidjeti njezinu bol i što zapravo skriva iza tih sitnih kilograma ili centimetara, mi odmažemo. Uzročno posljedično, osoba se osjeća još gore i sada ne samo da ju bole kilogrami, nego upada u zamku srama jer se tako osjeća. I sama sam slušala izjave poput gore navedenih, ali i one drugačije “Ti nisi normalna. Ti si luda. S tobom stvarno nešto ne valja.”. Sa mnom i s tobom sve valja, a svaki taj kilogram i centimetar je težina neizgovorenih riječi i  potisnutih osjećaja u kojima godinama gradimo oklop. Toksična pozitivnost koja danas vrišti sa svakog oblika medija “Samo voli sebe i sve će proći” odmaže jer ljubav prema sebi dolazi kroz suosjećanje, razumijevanje i prihvaćanje.

Ne, to nije samo hrana, to je zaštita i bijeg! Način na koji tijelo pamti ono što um pokušava zaboraviti.

U nastavku ti donosim nekoliko prijedloga kako se nositi s ljudima koji ne razumiju ili koji žele pomoći svojim savjetima:

• Postavi granice
  Ako netko umanjuje tvoje emocije, reci: “Razumijem da želiš pomoći, ali meni sada treba podrška, a ne savjeti.”. Savjet nije isto što i podrška! Podrška je čuti i vidjeti osobu preko puta sebe i samo biti, savjet je govoriti iz svoje perspektive što bi ti napravio/la.
• Biraj s kim dijeliš svoje osjećaje
  Nisu svi ljudi spremni razumjeti dubinu naših emocija i to je OK. Obrati pažnju kome otvaraš svoj svijet, jesu li to ljudi koji te čuju ili su to ljudi okreću glavu od tebe i možda se i podsmjehuju iza leđa.
• Dopusti si osjećati
  Ne moraš odmah biti “okej”. Možeš biti tužna, ljuta, zbunjena, dozvoli sebi osjetiti i daj si prostor da te emocije prođu kroz tebe.
• Podsjeti se: Ti nisi svoja kilaža
  Tvoje tijelo nije problem. Ono nosi tvoju priču. Tvoje tijelo zaslužuje ljubav i nježnost.

Vrijeme je da prestaneš gledati svoje tijelo kao neprijatelja. Tijelo radi za tebe i pokušava ti pomoći. Što bi se dogodilo kada bi, umjesto kritike, svom tijelu pružila razumijevanje?

Foto: pexels