Monako – Utopijsko igralište bogatih
Kneževina Monako, druga najmanja država na svijetu, smještena između Sredozemnog mora i Francuske. Kako opisati Monako, kao anemično buržoazijsko kneževinu ili ipak postoji „nešto“ više?
Borba razvikanih brendova za svoj prostor sliči borbi bikova u koridi u gradu kojim vladaju dijamanti i dekadencija. Bezobzirno bogato i skupo, mjesto raskoši i glamura, crvenih Porschea i luksuznih jahti. Tako i ja pamtim Monako s dodatkom lijepog pogleda na more i slikama princeze Grace Kelly.
Doduše, ako malo zaškiljite i zagrebete po površini možda otkrijete neki drugi Monako. Monako koji nije zasljepljujući glamur i sjajni kič. Neuredan i neobičan ni francuski ni talijanski, a od odbljeska kasina smetnut je s puta.
Legende i mitovi
Prema legendi Herkules je izgradio luku i povezao Španjolsku i Italiju. Luka koja danas nosi njegovo ime postala je ključna na Mediteranu, a naselje je prozvano Monoikos, današnji Monako. Tadašnji Monako postao je utočište za brodove, a danas je siguran za milijarde zelembaća.
Dinastija Grimaldi zavladala je kneževinom 1297. godine, a vladavina će se i dalje uspješno nastaviti jer je rođen muški nasljednik. Prema legendi, u 13.-om stoljeću na obitelj je bačena kletva kako nikada neće pronaći pravu ljubav. Ne znamo je li kletva istinita, ali brojne tragedije i skandali koji potresaju obitelj možda potvrđuju vjerodostojnost.
Kao i svi vladari tako se i obitelj Grimladi zalagala za suverenitet koju je 1861. godine donijela Monaku. Od te godine Monako je samostalan, kockarnice slobodne, a bogati su pronašli svoje utočište za igru i očijukanje.
U prilog tome ide i legenda o Winstonu Churchillu, britanskom političaru koji je u listopadu 1945. godine ušao u kockarnicu i rekao „Gospodo nastavimo igru tamo gdje smo stali 1939.“. Te večeri izgubio je 1,3 milijuna franaka, a njegov neunovčen ček čuva se i danas.
S dolaskom Grace Kelly, Monako je postao ultimativna zona glamura. Navodno je Aristotle Onassis predložio princu Raineru ženidbu za holivudsku glumicu kako bi kneževina dobila status koji su smatrali da zaslužuje. Iako je Onassis u ulozi princeze vidio Marilyn Monroe, princ Rainer preferirao je profinjeniju i manje razmetljivu, Grace Kelly. A tko zna, možda je ipak bila ljubav, a ne statusna pogodba…
Monako u raljama mode i poljoprivrede
Prirodne palme u neprirodnom okruženju tvore prihvatljivo rajsko okruženje kojem je cilj izgledati kao zemlja iz mašte. I zaista Monako to i je, zemlja iz mašte u kojoj živi 139 nacionalnosti. Nismo sigurni žive li svi u Monaku, ali smo sigurni u 500.000€ na bankovnom računu koji dokazuju platežnu sposobnost i ispunjenje uvjeta za unajmljivanje stana.
Međutim, tko živi u Monaku? Tko su ti ljudi koji nose putovnicu kneževine u džepu ili lisnici? Tko su ljudi koji pokušavaju pokazati identitet izvan skupih jahti i brzih jurilica?
Živopisan odgovor na to pitanje dala je Pauline Ducruet, starija kćer princeze Stephanie od Monaka i članice dinastije Grimaldi.
“Koliko je Monako utjecao na mene i moju kreativnosti shvatila sam kada sam otišla u Pariz. Ovakvo mjesto ne postoji, a ja bih voljela imati tvornicu i radionicu ovdje. Ljudi zaboravljaju da ovdje postoje stvarni ljudi. Pogledajte stari grad, najvišu točku kneževine s pogledom na luku Hercule. Podsjeća na mnoga sela diljem Francuske s uskim prolazima, kamenim ulicama i palačom u srcu. Monaški način života ima dašak talijanskog dolce vita. Uživamo u malim stvarima, uživamo u životu!“
Monako je kao najukusnije jelo koje se krčka na laganoj vatri, a ljudi iz cijelog svijeta tvore nešto posebno poput ovoga.
Možete li današnji Monako zamisliti kao poljoprivrednu zemlju? Nekad davno kneževinom je vladala utopija agruma. Sredinom 18.-og stoljeća Grimaldi prodaju Francuskoj dio zemlje kako bi smirili političke nemire. Ipak nešto agruma je ostalo, stabla naranči duž dvije glavne žile kucavice Boulevard de Belgique i de Grande Bretagne.
Culazzo, trgovac morskim plodovima, odlučio je napraviti i usavršiti monaški liker. Kada je saznao koliko voća su vladini radnici skupljali i spaljivali, želja je još više narasla. Rezultat je „Triple sec L’Orangerie“, ručno izrađen monaški liker. Nije želio stati na tome pa je iskoristio plodove stabla rogača koja rastu u okolici. Liker Carruba ponosni je proizvod od rogača koji je bio izvor prehranjivanja u 19.-om stoljeću dok su ljudi grcali u gladi.
Ne mogu reći da sam pronašla taj drugi, neuredniji i neočekivani Monako. Djelovao mi je sterilno i distancirano, grad prepun ljudi koji kao duhovi prolaze jedan pokraj drugog. Možda je to zato jer nisam ciljana publika s mnoštvom eurića na kontu, tko da zna, a nije ni bitno. Plaža je lijepa, zalazak sunca još ljepši i zašto ne bi iskoristili vrijeme ako vas put nanese i doživjeli neki drugi svijet. Oni koji putuju u Monako na slijedećem linku mogu potražiti što vidjeti i kako isplanirati dan.
