Narod Sámi: Posljednji nomadi Sjevera
Autohtoni narodi danas žive u 90 zemalja diljem svijeta, jedan od njih je narod Sámi koji živi na sjeveru Europe. Možda ih poznajete kao narod koji čuva sobove i nosi šarenu tradicionalnu odjeću, ali narod i kultura Sámi su puno više od toga. Sápmi, zemlja Sámija, njeguje jedinstvenost tradicije, religije, znanja i kulture. Pokrivaju sjeverne dijelove Norveške, Švedske, Finske i Rusije, poznati kao Laponija.
Jeste li ikada razmišljali o tim narodima? Zanimljivo mi je promatrati njihov način života i koliko su daleko od zapadnjačkog života. Daleko od buke i strke, jurenja i ganjanja, ponekad se pitam muče li ih isti problemi kao i nas. Tko je narod Sámi, što rade, kako žive i imaju li problema otkrijete u nastavku teksta.
Osam godišnjih doba na sjeveru Europe
Narod Sámi ne poznaje granice, a njihova kultura vuče korijene daleko u prošlost. Riječ „Sámi“ izvedena je od „Sápmi“, naziv za geografsko područje na kojem su naseljeni. Područje obuhvaća sjeverne dijelove Norveške, Švedske, Finske i Rusije. Međutim, karta Sápmija je rijetko ista, ovisno na kojem području je nastala toliko se Sápmi geografski proteže.
Sápmi je zemlja prirode, sobova, ribolova, ponoćnog sunca i sjevernog svjetla. Zemlja u kojoj vatra svjetluca u zimskim danima, a svježi planinski potok hladi u bilo koje doba godine. Zemlja poštovanja prema svemu što vidimo oko sebe i neiscrpne ljudske žudnje za lutanjem. Na ovoj zemlji živi narod Sámi.
Narod Sámi živi u skladu s prirodom, oni ne poznaju četiri kalendarska godišnje doba, nego osam. Osam godišnjih doba slijedi migraciju životinja, primarno sobova, sa zimskih na ljetne pašnjake. Razdoblje između zime i proljeća naziva se gidádálvve jer su dani obasjani suncem, a noći hladne i snijeg se nije otopio. Mjesec svibanj nazivaju Miessemánnu jer telad dolazi na svijet. Prije nego jesen zavlada priprema se vrijeme žetve i skuplja se hrana jer kako narod Sámi kaže „Svaki novi dan je dan bliži slijedećoj zimi!“.
Narod Sámi – umirovljeni nomadi Sjevera
Narod Sámi živio je nomadski, pratili su sobove preko prostranih pašnjaka od planine do obale. Danas su jedino sobovi nomadi, migriraju sa zimskog staništa na ljetne pašnjake dok su Sámi postali žitelji sa stalnom adresom.
Fascinantno je promatrati prirodu i svjedočiti stvaranju harmonije. Sobovi su životinje potpuno prilagođene Arktiku, naime njihova mrežnica mijenja boju ovisno o godišnjem dobu. U Švedskoj ima oko 250.000 do 280.000 sobova, a ritam stada kontrolira priroda budući da se slobodno kreću velikim neograđenim područjima. Krzno sobova izolira hladnoću tijekom zimskih mjeseci zbog gustoće uslijed čega je čovjek započeo za stočarstvom i uzgojem sobova za hranu i krzno.
Za narod Sámi, sob je voljena i sveta životinja. Iako to zvuči pomalo kontradiktorno jer osim što su ga svjesno uzgajali da bi sebe prehranili i ugrijali, njegove rogove, kožu i tetive koriste u izradi ručnih radova. Njihov moto „Ništa se ne gubi uzalud“ možemo, poistovjetiti s današnjim motom održivog i ekološkog života. Možda su stari narodi ipak bili mudriji ili su manje imali, a danas je obilje mnogo čega pa nam je mudrost skliznula iz rukava rasula se po puteljku zvani život….
Duodji je tradicija i identitet, kulturna baština koja se prenosi s koljena na koljeno. U izradi ručnih radova koriste sve što im je dostupno: koža, tetive, rogovi, korijenje i brezova kora. Dok predmeti poput lonaca i zdjela od brezine kore imaju široku namjenu, krzno, koža, rogovi i tetive soba koriste se u izradi koriste se izradi odjeće, obuće, nakita i torbi. Danas su u upotrebi i „moderniji“ materijali, odnosno materijali životinjskog podrijetla zamjenjuju se sa svilom ili baršunom.
Politika, tradicija, profit i haskiji protiv sobova
Što se dogodi kada se pomiješaju tiraža, tradicija i profit? U posljednjih deset godina prihod u švedskoj Laponiji porastao je za 86% zahvaljujući razvoju turizma, istovremeno narod Sámi je nezadovoljan prenošenjem netočne slike o njihovoj autohtonoj zajednici. Slike haskija koji vuku saonice nisu dio Sámi kulture, nego su posuđene od drugih. Prozivaju ga turističkim trikom koji zajednici donosi ekološku, financijsku i društvenu štetu. Psi koji pobjegnu ili bivaju „otpušteni iz službe“ prijetnja su sobovima jer ih napadaju i gledaju kao obrok.
Osim saonica i haskija još jedna turistička atrakcija su iglu hoteli. Ruku na srce, priznajem da bi i ja poletjela za takvim smještajem. Kada se sve zbroji, a narod Sámi obuče u najbolje narodne nošnje turistima je serviran besprijekoran stroj za ubiranje usjeva. Možda je teško razlikovati toliku regiju po količini snijega i broju sobova, ali njezina jedinstvenost i slojevitost je, u potpunosti, zanemarena. Isto potvrđuje promidžbeni materijal u kojem je Laponija “netaknuta divljina” unatoč dugoj prisutnosti naroda Sámi na istom području.
Međutim, kako to biva, rijetki ubiru plodove od 86% turističkog prihoda dok ostali žele dočarati autentičnost. Stoga su predstavnici Sámi naroda danas dio finskog parlamenta i žele svijetu i turistima ispričati svoju priču.
Nordijske zemlje imaju nepisano pravilo „slobode kretanja“, svatko je slobodan kretati se svugdje. Priroda nije tvoja ili moja, priroda je naša. Ono što mnogi pritom zaboravljaju je odgovornost prema prirodi, ali i lokalnom stanovništvu. U nekom trenu priča je otišla predaleko pa se za udovoljavanje turističkih zahtjeva radnici oblače u narodne nošnje naroda Sámi, a ni iz čega izronili su izmišljeni šamani u ceremoniji krštenja…
Kada se upletemo u razne priče, često se ono bitno izgubi. Postali smo vizualna bića koja traže zadovoljstvo u vanjskim podražajima. Imamo veću kupovnu moć i spremni smo čuda platiti samo da osjetimo trenutke sreće i ispunjenosti. Prepuni smo urešenih fotografija, praznih očiju i savršeno namještenih usana. Ipak u moru plastike, izrone biseri. Biseri koji su budućnost i koji nose najviši nevidljivi koeficijent na kladionici…
Foto: Pixabay, Unsplash
