Obitelj von Trapp: Moje pjesme, moji snovi

Godine 1949. objavljena je knjiga „Priča o pjevačima obitelji Trapp“ koja bi bila još jedna u nizu knjiga, ali ova priča je drugačija. Ovo je istinita priča kako život istovremeno piše najljepše i najružnije priče. Ovo je priča o ljubavi, glazbi i poštovanju. Možda ima priča o ljutnji i jalu, ali taj dio ne znamo. Zašto su brda živa, tko je obitelj von Trapp i kako je ostavila otisak u povijesti, pročitajte u nastavku.  

Jedna od najvećih stvari u ljudskom životu je sposobnost pravljenja planova. Čak i ako se nikada ne ostvare, radost iščekivanja je nepovratno vaša. Tako živimo više od jednog života. M. von Trapp

Tko su George i Maria von Trapp?

Georg von Trapp, rođen 1880. u Zadru, tijekom Prvog svjetskog rata postaje nacionalni heroj. Zbog hrabrosti u vođenju austrijske ratne mornarice dobiva titulu viteza odnosno “Ritter”, a slijedom istog kao nagradu za herojska postignuća, titulu barun. S prvom ženom, unukom izumitelja torpeda, oženio se 1912. godine. Deset godina kasnije njegova supruga je preminula, a Georg se posvetio obitelji i njihovo sedmero djece. Obitelj von Trapp tada je živjela u Puli, ali uslijed obiteljske tragedije i Georgovim odlaskom iz mornarice, jer Austrija nakon rata gubi luke, preselili su se u Salzburg. 

Maria Augusta Kutschera rođena je u Beču, vrlo brzo ostaje bez roditelja i odgaja ju rođak, ateist i socijalist. Pohađala je učiteljski fakultet i jednom prilikom slučajno se našla na bogoslužju povodom Cvjetnice. U svojoj autobiografiji piše: “Moj ujak je govorio kako su biblijske priče izmišljotina u kojima nema istine. Ali kada sam prvi put čula svećenika kako govori, jednostavno me pomeo. Bila sam potpuno shrvana.” Nakon završetka fakulteta krenula je putem samostana u Salzburgu, a cijeli put opisuje riječima: „…bile su potrebne dvije godine da se moj uvrnuti karakter i prevelika samovolja skrate na mjeru…“.

Kada se razboljela jedna od kćeri Georg von Trapp, obratio se u samostan u potrazi za učiteljicom. Maria, kao učiteljica, trebala je ostati deset mjeseci u obitelji i potom se zarediti. Međutim, Maria je uživala s djecom i iskreno ih zavoljela, a slijedom događaja George je zaprosio Mariu. Ona opisuje taj događaj riječima: „…Bog ga je sigurno natjerao jer da me samo pitao da se udam za njega, možda ne bih rekla da…”. Maria Augusta Kutschera i Georg von Trapp vjenčali su se 1927. i zajedno su imali troje djece. Sveukupno je obitelj von Trapp brojila desetero djece.

U svojoj autobiografiji napisala je slijedeće: „Stvarno i istinski nisam bila zaljubljena. Sviđao mi se, ali nisam ga voljela. Voljela sam djecu pa sam se tim činom i udala za djecu. Međutim, naučila sam ga voljeti više nego sam ikada prije ili poslije voljela.”

Ljubav je blagoslov. Ljubav ne poznaje granice, ne osjeća teret, ne misli o nevoljama, trudi se više nego može jer vjeruje da može sve. Ljubav je budna. Poput živog plamena, , stremi prema gore i prolazi svaku prepreku. Kakve god pogreške bile počinjene, velike ili male, kakvi god se oblaci nagomilali na horizontu, mračni i prijeteći, ljubav sve pobjeđuje. M. von Trapp

Preko Alpi do New Yorka

I prije dolaska Marie u obitelj von Trapp, glazba je bila dio njihovih života. Iako je u filmu prikazano drugačije, George je bio nježan i srdačan roditelj koji je odobravao glazbu i uživao u glazbenim aktivnostima sa svojom obitelji.

Kako je između dva rata zavladala svjetska depresija i obitelj von Trapp bila je žrtva istog. Većina obiteljskog bogatstva bila je izgubljena, a kao novi izvor prihoda nametnulo se pjevanje. Kći Eleonore u intervjuu za Washington Post 1978. godine izjavila je: „Naš otac nije bio sretan opcijom javnog nastupanja, ali prihvatio je da je naše pjevanje Božja volja. Bio je povrijeđen vidjeti nas na pozornici jer kao otac nije uspio zaštiti obitelj.“. Na Salzburškom glazbenom festivalu 1936. godine osvojili su prvo mjesto, a godinu kasnije održali prvu europsku turneju pod nazivom „Zbor obitelji Trapp“.

Bilo je to vrijeme kada je početak Drugog svjetskog rata čekao iza ugla, a obitelj von Trapp nije se slagala s novim režimom. George von Trapp odbijao je istaknuti nacističku zastavu na kući te je također odbio poziv za nastup na Hitlerovoj rođendanskoj proslavi. Obzirom na vremena koja su dolazila, a dio kojih nisu željeli biti, odlučili su slijediti svoje principe i napustiti Austriju.

Iako film prikazuje penjanje preko Alpi s koferima i instrumentima, stvarnost je bila drugačija i jednostavnija. Obitelj je s dirigentom velečasnim F. Wasnerom i tajnicom M. Zochbauer otputovala u Italiju od kuda su krenuli u London i naposljetku se ukrcali na brod za New York.

Godine 1938. održali su koncert u New Yorku, a New York Times je cijeli događaj opisao sljedećim riječima: „Bilo je nečeg dražesnog i privlačnog u skromnim i ozbiljnim pjevačima male obiteljske skupine. Stvorili su polukrug oko samozatajne direktorice M. von Trapp odjevene u jednostavnu crnu haljinu, dok su se ostale djevojke isticale u crno-bijelim austrijskim narodnim nošnjama oživljenim crvenim vrpcama. Očekivali smo iznimno profinjen rad i nitko nije ostao razočaran.“

Moje pjesme, moji snovi

Međutim, postoji razlika stvarnosti obitelji von Trapp i filma. Maria von Trapp prikazana je u filmu kao slatka i dražesna žena dok je u stvarnosti bila sklona ispadima bijesa, vikanju, bacanju stvarima. Mlađa kćer Maria o svojoj maćehi rekla je slijedeće: „ Imala je užasnu narav. Od trenutka do trenutka niste znali što će se događati. Prihvatili smo njezine nagle promjene raspoloženja kao grmljavinsku oluju koja uvijek prođe, a nakon nastupio mi mir i mekoća.”

Nakon isteka šestomjesečnih viza za posjetitelje obitelj odlazi na kratku skandinavsku turneju i ponovno se vraća u New York u listopadu 1939. Prema navodima autobiografije Maria je tada uzviknula “Oh, tako mi je drago što sam ovdje, ne želim više nikada otići!” što je bilo dovoljno da provedu nekoliko dana pod istragom Službe za useljeništvo na otoku Ellis.

Naposljetku su u Vermontu kupili imanje na kojem su počeli voditi glazbeni kamp. Godinu dana nakon Georgove smrti, obitelj je dobila državljanstvo USA. Dvije godine nakon toga, 1950. godine, otvorili su svoju obiteljsku kuću za javnost. Međutim, mnogi članovi obitelji nisu željeli živjeti Marin san i željeli su krenuti svojim putem. Do konačnog prekida došlo je 1955. godine.

Obitelj von Trapp prodala je prava njemačkim producentima za snimanje filma „The Sound of Music“. Iako je film polučio ogroman uspjeh, a sukladno s tim i veliku zaradu, obitelj von Trapp dobila je manji dio te zarade. Također, tijekom snimanja filma njihovi prijedlozi odnosno sugestije bivaju odbačeni. Maria von Trapp posvetila je svoj život glazbi i vjeri. Njezina primarna inicijativa snimanja filma bila je učiniti dobro i vratiti ljudima vjeru u Boga.

Najupečatljivija razlika između djece i odraslih je što mališani ne mogu brinuti, a ne mogu brinuti jer nemaju ni prošlosti ni budućnosti. Oni žive u sadašnjem trenutku. Sve što rade, rade svim srcem, dok su odrasli uvijek polovični. M. von Trapp

 

Foto: Unsplash