Partnerski odnosi i obrasci iz djetinjstva

Dvoje ljudi i jedan ring. U sekundi vrijeme se mijenja, nebo prikrivaju munje, a iz daljine dolazi tornado koji čupa sve pred sobom. Dvoje ljudi u jednom ringu u kojem svatko u svom kutu navlači rukavice. Fokusirani na najniže i najbolnije udarce jer ja sam u pravu. Ja imam pravo. Ovo je moje pravo. I ovo je moja pobjeda! Zašto partnerski odnosi izvlače “ono najgore” u ljudima?

Otprilike ovako nekako funkcionira mnoštvo parova. Razgovor postaje borba, a borba postaje natjecanje. Ono što parovi ne vide je nesvjesna potreba za sigurnošću, osjećajem da budu viđeni i prihvaćeni. Što nas opet vraća na naše početke i odnos roditelja i dijete. Ako ne razumiješ kako su partnerski odnosi povezani s odnosom tvojih roditelja ili zašto svom partneru govorite „ti si kao moja majka ili otac“, ostani sa mnom do kraja ovog teksta. I da, u ljubavi nema pobjednika, ali ima razumijevanja…

Zašto se uvijek želimo dokazati

Ne znam koliko je tebi, ali meni je savršeno jasno da razumijevanje za partnerske odnose koje danas živimo trebamo potražiti u djetinjstvu. Otvoriti, za mnoge Pandorinu kutiju, i suočiti se s njezinim sadržajem. Nisam ja jedna od onih koja govori to je lako, nipošto, ali želim te podržati na tvom putu i reći iz osobnog iskustva: „Vrijedi. Vrijedi svake sekunde, otkucaja srca i udisaja!“.

Partnerski odnosi nisu samo dvoje ljudi, ne, oni su dvoje ljudi plus prtljaga koja dolazi s nama. Pitaš se što je prtljaga?! Način na koji su nas roditelji voljeli, kako su se međusobno ponašali, izražavali emocije i pokazivali ili uskraćivali sigurnost. I dok se mnogi trude graditi zdrave odnose, zaboravljaju na prtljagu koja se upliće, utječe na naše izbore, reakcije i očekivanja u ljubavi.

Matematička formula je vrlo jasna, sve što dijete doživljava, ljubav, sigurnost, odbacivanje ili nesigurnost, mozak bilježi i pohranjuje obrasce ponašanja i razmišljanja. U podržavajućim okruženjima, mozak razvija osjećaj sigurnosti, oslobađa oksitocin (hormon povezanosti), serotonin (hormon sreće) i smanjuje kortizol (hormon stresa). No, ako dijete odrasta u nesigurnom, emocionalno hladnom ili nestabilnom okruženju, mozak postaje skloniji tjeskobi, pretjeranoj opreznosti i poteškoćama u povezivanju s drugima.

Partnerski odnosi i utjecaj nesvjesnih obrazaca

Što se krije iza potrebe „ja sam u pravu“? Strah! Strah da nismo dovoljno dobri zbog čega će nas prestati cijeniti. Strah od gubitka identiteta. Naravno, istina je drugačija, ali svatko od nas može za sebe istražiti potrebu „ja sam u pravu“ i koji strahovi su iza. Također, ovo može biti i obrnuto, ignoriranje i bježanje od rasprave jer je strah od odbacivanja i napuštanja prevelik.

Ne slušamo da bismo razumjeli, nego slušamo da bismo odgovorili! Komunikacija je poligon za dokazivanje, dok tvoj partner govori, ti razmišljaš o odgovoru, umjesto da osjetiš što je zapravo rečeno.

• Kada “biti u pravu” postane važnije od razumijevanja
  Ivana i Marko su zajedno pet godina. Marko često kasni, a Ivana mu to predbacuje: “Opet kasniš! Nikada ne možeš biti točan!”. Marko ne osjeća njezinu frustraciju, nego se brani: “To nije istina! Ako već brojiš, prošli put sam JA bio spreman prije tebe!”. Umjesto da se osvrnu na emocije koje stoje iza Ivanine ljutnje, potreba za poštovanjem dogovora i osjećajem važnosti, oni ulaze u borbu. Njihova komunikacija, umjesto dubljeg povezivanja, postaje ring natjecanja, pobjeđivanja i poraza.
• Kada dijete nosi obrasce u odraslu vezu
  Katarina je odrasla uz oca koji je uvijek imao zadnju riječ i nije dopuštao raspravu. Svaki put kada bi pokušala izraziti svoje mišljenje, otac bi ju prekinuo: “Nemoj ti meni, valjda ja znam!”. Katarina u vezi osjeća nevjerojatan pritisak svaki put kada treba izraziti neslaganje. U strahu da će ju partner odbaciti ili se naljutiti ona šuti. To u njoj izaziva osjećaj neshvaćenosti i neviđenosti. Njezin partner, ne zna s čime se ona nosi i njezinu šutnju interpretira kao ravnodušnost.
• Kada partneri ponavljaju obrasce svojih roditelja
  Petar i Ana često se svađaju. Ana postaje glasna i emocionalna, a Petar se povlači i postaje hladan. Njihove reakcije su odjek djetinjstva! Ana je kao dijete morala vikati da bi bila primijećena, a sada to radi u vezi. Petar se kao dijete povlačio kako bi izbjegao majčine kritike, a sada ponavlja taj obrazac s Anom. Oboje nesvjesno igraju uloge koje su naučili od roditelja!

Partnerski odnosi i poboljšanje lomunikacije

Ima li lijeka? Ima li prostora i mogućnosti za zdrave partnerske odnose? Odnose koje gradimo s razumijevanje i u kojem se međusobno čujemo? Naravno da ima i lijeka i prostora i mogućnosti. Moje iskustvo je pokazalo da je potrebno vrijeme i puno, jako puno, strpljenja. Strpljenja s obje strane! Ne dolazi preko noći i nema čarobne formule, korak po korak i svaki dan je nova prilika za još veću povezanost i njegovanje ljubavi i zajedništva. U nastavku ti donosim nekoliko savjeta koji vam mogu olakšati komunikaciju:

• Pauza prije odgovora
  Kada osjetiš poriv za obranom ili dokazivanjem, stani, udahni i pitaj se: Mogu li razumjeti prije nego odgovorim.    To je idealan trenutak za reći partneru: Imam se potrebu braniti ili tebe napadati jer se ja osjećam napadnuto. Možemo li stati jer ne razumijem što govoriš! Kada se vratite komunikaciji pitaj partnera da ti objasni što je htio reći i koje misli stoje iza tih riječi. Upoznaj svog partnera! To što ste skupa 15 ili 25 godina ne znači da poznaješ svaki kutak njegovog mozga i emocionalni narativ!
• Slušanje s namjerom razumijevanja
  Umjesto da unaprijed smišljaš odgovor, usmjeri se na osjećaj i značenje iza partnerovih riječi. Jako često, ili bolje rečeno najčešće, ono što čujemo nije ono što je osoba htjela reći. Postavljaj pitanja: Ako mi to kažeš, znači li to da se osjećaš…?, Što tebi znači to što mi govoriš? Možeš li mi objasniti zašto ti je to važno? Zašto ti smeta neki od mojih načina izražavanja?… Ovo je način komunikacije u kojem upoznaješ svog partnera, a time gradite zdrave temelje svoje veze!
• Prihvaćanje različitih istina
  Svaka osoba u razgovoru donosi svoju perspektivu i obje su točne i istinite. Ne moraš se slagati s nečijim mišljenjem da bi ga razumio/la. Dovoljno je priznati da i druga osoba ima svoje viđenje situacije!

Partnerstvo nije sudnica. Nema pobjednika ni poraženih. Postoji samo dvoje ljudi koji, iz dana u dan, biraju graditi nešto zajedničko. Kad sljedeći put osjetiš potrebu da dokažeš da si u pravu, sjeti se što je važnije, tvoj argument ili vaša povezanost?

Možda nije pitanje tko će pobijediti, nego možete li pobijediti zajedno?