Prepoznavanje emocija: Zašto je važno i kako utječe na naš život

Razumijem ako se pitaš zašto bi itko pisao o prepoznavanju emocija jer je to jasno i svi znaju kada su tužni i/ili ljuti! Istovremeno, mnogi podrazumijevaju emocije i stava su da je ljudima prirodno prepoznati emocije, s tim se rađamo. No, je li to stvarno tako i što ako se dogodio nesrazmjer uma koji odbija prepoznavanje emocija?

Istina, emocije su stanja kroz koja prolazimo, ali one su puno više toga. To su naši unutarnji vodiči, signali koje nam šalju tijelo i um kako bismo razumjeli što se događa u nama i oko nas. Evo, par primjera u nastavku što znači prepoznavanje emocija i razumijevanje što se tada događa u nama. Ljutnja može ukazivati na povredu granica. Tuga nas podsjeća na gubitak ili potrebu za oporavkom. Strah nas pokušava zaštititi od opasnosti. Radost nas vodi prema onome što nas ispunjava i daje smisao. Što je super, ali koliko možemo napraviti za sebe u svijetu koji je divlja zvijer i nemilosrdno kida komadiće naših tijela i umova kako bi nahranio svoju taštinu?

U ovom svijetu u kojem jurimo i žurimo, preplavljeni obavezama i informacijama, naučili smo potiskivati emocije. Naposljetku zaključujem ljudima je tako lakše! Lakše je ne osjećati i gurati niz Život, nego početi osjećati i osjećati se izgubljeno. Na ljutnju, kažemo: “Ma, nema veze.”. Tugu pokušavamo “popraviti”: “Idem nešto raditi da skrenem misli.” Kada smo umorni, guramo dalje jer “moramo”. I istina, ovo funkcionira, ali kratkoročno. Dugoročno razvijamo niz problema koji se manifestiraju kroz razna stanja: frustriranost, opće nezadovoljstvo, anksioznost, napadaji panike, kronična iscrpljenost, kroničan stres i bolest.

Pisanje i razgovor o emocijama nije tu da te nauči nešto što već “znaš”. Tu je da te podsjeti na ono što možda ne čuješ od svakodnevne buke. Poziva te da staneš i pitaš se: Kako se zaista osjećam? Što mi moje emocije pokušavaju reći?

Kada ne razumijemo emocije, one vode nas i upravljaju nama umjesto da mi vodimo njih. Prepoznavanje emocija možemo shvatiti kao vraćanje povezanosti sa sobom.

“Bol koju osjećaš nije neprijatelj. Ona je poruka. Ako je osluškuješ, može te voditi prema iscjeljenju.”, rekao je Gabor Mate. Isto vrijedi i za emocije.

Što znači biti preplavljen emocijama?

Jeste li ikada osjetili u sebi previše ljutnje, tuge, frustracije ili straha? Misli koje ne možeš zaustaviti? Energije u tijelu koja paralizira ili tjera u reakciju? Ako jeste, to se zove preplavljenost emocijama! Preplavljenost emocijama je stanje u kojem nas osjećaji preuzmu u tolikoj mjeri da gubimo osjećaj kontrole: fizički, mentalno i/ili emocionalno. To nije “slabost” ili znak da nešto nije u redu s nama. To je prirodan odgovor tijela i uma kada se suočimo s previše intenzivnih podražaja ili osjećaja odjednom.

Prepoznavanje takvog stanja uvelike nam olakšava funkcioniranje jer možemo stati, odmaknuti se od cijele situacije, osjetiti što se događa u nama i isplanirati svoje korake. Međutim, mnogi ne razumiju i ne znaju prepoznati stanje preplavljenosti emocijama, zato se često događaju slijedeće situacije: donošenje ishitrenih odluka, a pritom nismo svjesni što se događa oko nas, nagle reakcije zbog kojih kasnije žalimo i/ili nezadovoljstvo i frustriranost koja počinje utjecati na naše odnose, posao i zdravlje.

Preplavljenost emocijama događa se svakome xyz puta u životu jer smo ljudi i cijeli život učimo o emocionalnom sustavu. Djeca kada su preplavljena imaju snažnu reakciju na van: viču, bacaju, udaraju, vrište, plaču. To samo znači da je nečega za njihov živčani sustav previše, kako tuge, tako i sreće. Djeca mogu biti jako sretna i puna ljubavi i svejedno vikati, vrištati, udariti jer naš mozak se razvija kako bi mogli držati i nositi svoje emocije. Kao i uvijek, teorija je jedno, a praksa drugo.

Kako prepoznavanje emocija pomaže u svakodnevnom životu?

Ono što razlikuje ljude je kako su primarni skrbnici i okolina reagirali na našu dječju emotivnu preplavljenost. Rezultat prepoznavanja emocija i samoregulacije istih vidi se u odrasloj dobi. Nažalost, odraslom svijetu nedostaje svijesti o ovim temama i jako je puno razloga zašto je tome tako. Zbog toga se mnoge situacije podrazumijevaju i normaliziraju „jer tako su i drugi pa ću i ja. Što sam ja sada bolji ili pametniji.“. Odrasli svijet je prepun djece presvučene u odijela s kravatom i haljinama sa štiklama. U nastavku je par primjera kako izgleda preplavljenost emocijama u odrasloj dobi:

1. Pretjerana reakcija
   Možda i najčešća reakcija koja se može vidjeti u odnosima je vikanje na nekoga zbog male greške. S vremenom postane ne bitno je li greška mala ili velika jer vikanje postane način “emotivnog pražnjenja”. Nažlost, najčešće se viče na djecu jer su mala i ne mogu odnosno ne smiju odgovoriti. Roditelji vole govoriti da je to odgoj i da se tako odgaja dijete, što je laž. Roditelji su preplavljeni emocijama, ne znaju se nositi s njima i koriste djecu kao sredstvo kako bi “ispraznili svoj živčani sustav”. To je način funkcioniranja koji se generacijama prenosi s koljena na koljeno.
2. Povlačenje
   Ovaj način je sušta suprotnost prethodnoj. Osoba se potpuno zatvara u sebe i u svoj mali svijet u kojeg ne pušta nikoga. U ovom slučaju je često ignoriranje poruka koje dolaze ili ljudi koji se žele uključiti i sudjelovati u životu osobe. Bilo kakva vrsta kontakat za takvu osobu je previše čak i kada ima potrebu za kontaktom, ulazak u interakciju može dovesti do napadaja panike
3. Potiskivanje emocija
   Ja bi rekla da je ovo svakodnevnica. Ovako ljudi žive svaki dan. “Nije mi ništa. Dobro je. Ma joj, kako je drugima, dobro sam ja”, a unutra, vulkan na rubu erupcije. Međutim, te erupcije su često bolesti, tumori, davanje otkaza, prodavanje imovine, odlaženje u prirodu, osamljivanje…
4. Traženje “bijega”
   Potiskivanje emocija i traženje bijega idu ruku pod ruku, dva najbolja prijatelja. Na svu sreću, dva najbolja prijatelja imaju pomoć sa svih strana da uspješno odrade svoje zadatke. Mobiteli, ove i one mreže, serije i programi na ovom i onom kanalu, sport i klađenje, alokohol i cigarete, kafići na svakih sto metara, prerađena hrana prepuna aditiva koja izaziva ovisnost… Biraj…   

Preplavljenost emocijama nije trajno stanje, to je signal tijela i uma da stanemo i brinemo o sebi. Također, to ne znači da smo nesposobni regulirati ih, naprotiv, potrebna su nam znanja, tehnike i alati, a ponajviše strpljenje i razumijevanje za same sebe.

Prepoznavanje i razumijevanje emocija znači sloboda i sigurnost u sebe. Tada naše reakcije dolaze iz svjesnog djela nas! Kada osjetimo da nešto nije kako treba, tada ćemo se povući, napraviti check in, osvijestiti što se događa u nama i reagirati iz tog mjesta.

Kako regulirati emocije

Donosim ti prijedlog što napraviti sljedeći put kada osjetiš da je previše i naslutiš možda je emotivna preplavljenost:

1. Udahni duboko
   Disanje smiruje živčani sustav i vraća u sadašnji trenutak. Pokušaj tehniku disanja: 4 sekunde udahni, 4 sekunde zadrži dah, 4 sekunde izdahni pa ponovi.
2. Priznaj sebi kako se osjećaš
   Reci: “Osjećam ljutnju.” ili “Osjećam preopterećenost.” I to je u redu. Priznanje je prvi korak prema oslobađanju.
3. Postavi pitanje: Što mi sada treba?
   Možda je to odmor, podrška ili trenutak tišine. Što god bilo, dozvoli sebi pružanje onoga što ti treba.

Emocije nas povezuju s našim potrebama, tijelom, umom i ljudima koje volimo. One su most između unutarnjeg i vanjskog svijeta. Kada ih razumijemo, donosimo odluke u skladu s našim istinskim ja. Kada ih ne razumijemo, ostajemo zarobljeni u začaranom krugu reakcija, bijega i potiskivanja. Želim ti reći: uredu je priznati kako se osjećaš, uredu je biti u procesu. Prepoznavanje emocija tebi vraća slobodu i osjećaj držanja uzda u rukama, osjećaj da je tvoj Život u tvojim rukama.

Regulacija emocija nije sposobnost koja se “podrazumijeva”, to je vještina koju gradimo. Tko zna, hoće li se evolucijskim razvojem podrazumijevati prenošenje sposobnosti emotivne samoregulacije s generaciju na generaciju.