Starenje i strah: Društveni pritisak, mitovi i istine o godinama

Starenje je prirodan proces. Ne znam kako jednostavnije započeti tekst, nego sa znanstveno utemeljenom činjenicom koju ne mogu pobiti ni najokorjeli teoretičari urota i zavjera. Ili obzirom na svijet u kojem živimo, mogu, ali to je sfera filozofije i logično nelogičnih zabluda, a u tu sferu ne idem. Dakle, starenje. Da, starimo i da, to je prirodan proces. Svakako možemo raspravljati zašto neki s 50 godina nose u sebi duh 25-o godišnjaka i izgledaju barem deset godina mlađe, ali i obrnuto. Što mori mnoge 30-o godišnjake koji nose duh “starih duša”, koža im naborana kao u mopsa, a njihovi telomeri cure kao pijesak niz raširene dlanove? U ovom tekstu ćemo ipak o društvu te zašto je i kako starenje ponijelo zloglasnu reputaciju.

Kada pričamo o starenju, još i nekako za muškarce. Jer sijede su šarmantne, a George Cloney naočit i privlačan. Njihova starost nosi šarmantnost, a muške bore pored oka su bore mudrosti. Međutim, starenje za žene je skroz druga priča. Kada žena prijeđe magičnu brojku od 35, hmh, slijedi pogled ispod obrva. Jer postaješ stara, tvoje vrijeme je prošlo, a najbolje godine iza tebe. Tvoje bore nisu bore mudrosti, a tvoje sijede su odraz ne brige o sebi. Naravno, ništa nije isključivo i mnoge žene tako dobro i tako ponosno nose svoje godine. Uživam ih gledati u njihovim 50-ima i 60-ima jer su inspiracija. I ne, nisu to mitska bića s instagrama i plakata, one su, tu, stvarene i među nama.

Industrija ljepote i mit o vječnoj mladosti

Nedavno sam završila tečaj face yoge, odličan tečaj s još boljim učiteljima, a jedna od tema tečaja posvećena je borama. Osobno se nisam opterećivala s njima. Još uvijek dok s polica vrište dnevne i noćne kreme za bore i borice, ja prolazim pored njih kao pored zraka. Ali, nismo stali na kremama. Volim gledati plakate i reklame zbog psihološke pozadine i promatranja koliko je daleko čovjek spreman ići. S vremenom su reklame postale iste ili slične, muškarac s iglom u ruci, a žena ispeglana i prepeglana sa zategnutom kožom, nešto kao lutka s kojom sam i ja odrastala, barbika. Industrija ljepote godišnje zarađuje milijarde uvjeravajući nas da godine treba brisati, zatezati i popravljati. Zvuči mi to kao da je starenje bolest, a ne prirodan proces.

U svemu tome se pitam, čega se bojimo? Bora ili nevidljivosti? Možda smrti, jer starenje vodi ka smrti?

U našem, zapadnom, društvu, godine se ne slave, godine se skrivaju. Slavimo mladost koja je simbol ljepote i uspjeha i možda još važnije od toga, simbol moći. No, da ne bi sve bilo crno-bijelo, a ovo zapadno duštvo ostalo popljuvano, sjećam se jedne scene iz svojih solo putničkih dana. U solo putničkim danima spavala bi po hostelima, a na jednom putovanju dočekala me spavaonica s 12 kreveta. Ja sam apsolutni hejter takvih spavaonica jer puno ljudi, puno šuškanja, puno svega, a šanse za spavanje su pa nema ih. U spavaonici su bile Europljanke, dvije Kolumbijke i šest Azijatkinja. Kako sam već napisala puno ljudi, puno šuškanja, spavaš, ne spavaš i zato sam dva jutra promatrala jutarnje navike Azijatkinja. Koliko je tu bilo štipanja obraza, masaži, vježbi za lice, razvlačenja kože, peglanja kože, izbjeljivanja kože, huh, jedan iscrpan jutarnji tretman. Zašto? Zbog mladosti. Nije samo Zapad opsjednut mladosti, nešto je u društvu u kojem je starenje postalo sinonim za kraj…

Strah od starenja ili strah od nevidljivosti?

Već sam spominjala Freudovog nećaka, zlog ili dobrog čarobnjaka, ovisi kako gledaš. Međutim, primjećuješ li narativ savršenosti? Savršeno utegnute mladosti. Čak i brendovi koje reklamiraju bore i zalažu se za prikazivanje stvarnosti ipak posežu za narativom savršenosti. Kako bi bilo prikazati da godine nose mudrost i slobodu? Kako bi bilo prikazati da godine nose nestajanje odnosno smrt?

Smrt ne kači samo stare i naborane, kači i ispeglane i prepeglane, a kači i mlade. Svatko na ovoj planeti ima svoj put i svoju priču. Prepeglanost i utegnost te neće spasiti od smrti niti će donijeti mir, sreću i zadovoljstvo. Ili ono čemu svako ljudsko biće teži, ljubav! E, bome, neće donijeti ni ljubav. Bar ne onu iz srca, al’ možda donese onu iz novčanika i savršeno utegnutu sliku za fotoaparate. Te slike su, naravno, kratkog vijeka i koga briga je li ljubavni novčanik muški ili ženski kada će tvoje utegnuto lice ljubavi, zamijeniti s novim utegnutim licem ljubavi…

Zanimljivo je pratiti reakcije društva na ljude 40+, doduše zanimljiv je i današnji svijet.  S jedne strane ljudi od 40+ postaju roditelji, često s prvim djetetom, a s druge postaju bake i djedovi. Zatim, neki počinju nove karijere i grade moćna carstva, a neki se ne pomaknu i ostaju do penzije u državnim ili poludržavnim firmama, vječno u nekom sivilu i namračenosti. Dok jedni izlaze i s 50+ otkrivaju nove hobije i žive Život punim plućima, drugi su se odavno predali i čekaju kraj.

Promatranje čovjeka, njegovog razmišljanja i stanja uma i tijela iz psihološkog ugla, dovodi me do pitanja: Je li moguće da su ljudi toliko različiti te kako i zašto je to tako?

Starenje i pokušaj promjene narativa

Razmišljala sam što tjera ljude da u određenom vremeneskom periodu zadovolje društvena pravila: brak, djeca, karijera, kuća, auto, stan, kredit, minus na tekućem računu, minus na drugom tekućem računu, razvod, drugi brak, sljepoća luksuzom. Naravno, o društvenim pravila nakon stana se ne priča, na to se sklapaju oči i okreće glava. Društvena pravila čovjek treba zadovoljiti do 35-e, eventualno 40-e, sve nakon toga je neuspjeh i zašto bi itko kretao ispočetka jer to se radi dok si mlad. I, znaš što se dogodi? Društvena netrepljivost i nesnošljivost prema ljudima koji ne slijede gore navedena pravila, a evo i zašto:

• Lakše je rugati se, nego suočiti sa sobom
  Kada netko uspije izvan standardnih okvira, ruši se iluzija fiksnih pravila. Ljudi koji su odustali od svojih snova tada se suočavaju s činjenicom da su mogli i oni, a to boli.
• Tuđi neuspjeh je nekome potvrda da je u pravu
  Mnogo toga me fascinira u ljudskom mozgu, kao i u ovom slučaju kada je takav stav potvrda za pesimizam. Jer ako ne uspiješ, to je njima potvrda da su u pravu jer su “predvidjeli” kako će završiti.
• Društvo ne voli promjene
  Lakše je održavati status quo, nego mijenjati narativ o ljepoti, uspjehu i vrijednostima. Ukratko, lakše je preživljavati, nego živjeti.

Izazovno je ne osjetiti pritisak, posumnjati u sebe i pomisliti kako je društvo u pravu. To je i normalno, pogotovo ako smo u okruženju čiji stavovi su drugačiji od naših. Ako si dio takvog okruženja, razumijem, ali te želim podjsetiti na sljedeće. Koliko god bilo izazovno, svatko od nas ima svoju priču i priliku prožvjeti Život na najbolji mogući način. Mi pišemo scenarij za ovu predstavu zvanu Život, a ako još nisi sigurna, postoji poslovica “Svatko je kovač svoje sreće”. Znam i sama koliko je izazovno nositi se s okolinom, zato ti donosim par savjeta kako se nositi s društvenim pritiskom:

• Ti nisi problem, problem je sustav
  Ne trebaš mijenjati lice, tijelo ili način života kako bi bili prihvaćeni. Društvo treba proširiti svoje shvaćanje ljepote, uspjeha i vrijednosti.
• Biraj što unosiš u svoj um
  Svi koristimo društvene mreže, s bitnom razlikom, u sadržaju kojeg konzumiramo. Ako si preplavljena filterima koji brišu bore, pričama o “anti-age” tretmanima i deset godina mlađa efektom, idealan si mamac za gaslighting. Varaš se ako misliš da je gaslighting samo u vezama…
• Okruži se ljudima koji slave rast, a ne mladost
  Pronađi i postani dio zajednica koje vrednuju i slave iskustvo, autentičnost i razvoj bez obzira na godine. Ako se ne znaš otkud krenuti i kako ih pronaći, pođi od društvenih mreža. Mi upravljamo sobom i sadržajem koji puštamo u svoj Život.
• Redefiniraj uspjeh
  Uspjeh nipošto nije ono što društvo prepoznaje i nagrađuje. Uspjeh je trodimenzionalna široka paleta i moj uspjeh nije isto što i tvoj i obrnuto. Svatko od nas sam vrednuje što je uspjeh!

Godine donose svoju vrijednost stoga one nisu prepreka, one su naš dar. Što ćeš napraviti sa svojim Životom i u kojem smjeru ćeš krenuti i kako će on izgledati, odlučuješ ti. Jer tvoja vrijednost nije u broju godina. Tvoja vrijednost nije u tvojim borama ili ispunjenim društvenim pravilima. Tvoja vrijednost je u tebi!

Foto: pexel