Ljubav prema sebi: Moderna mantra koja više šteti nego pomaže

Ne znam je li do mene ili krugova u kojima se krećem, ali imam osjećaj da fraza “Voli sebe” iskače iz paštete. Toliko, da se svaki put lagano stresem kada ju čujem zbog čega me ne iznenađuje izrugivanje i posprdni komentari. Ono što me iznenađuje je koliko ljudi ponavlja tu frazu kao svojevrsnu mantru modernog doba, a da uopće ne osjeća te riječi niti njihovo značenje. Dakle, može li fraza i mantra “ljubav prema sebi” donijeti više štete od koristi?.

Cijelu ovu priču rada na sebi odnosno osobnog razvoja možemo promatrati kao santu leda, odnosno mali dio koji vidimo i gromadu leda koju ne vidimo. Ako se na površini nalazi “ljubav prema sebi”, a što je ispod površine? Ispod površine nalazi se nesigurnost, bol, odbačenost, neprihvaćenost i svi ostali dijelovi koji čine našu sjenu. Ipak, mnogi ostaju na površini i ponavljaju mantru “voli sebe”, a svatko ima svoje razloge zašto želi ili ne želi zaroniti ispod površine i istražiti svoju santu leda.

Povijesno, ljubav prema sebi bila je povezana sa skladom i povezanosti sa zajednicom, a danas je tržišni proizvod.

Danas nam se nameće ideja da je ljubav prema sebi nešto što moramo postići, no je li to uvijek bilo tako? U starom Egiptu i Grčoj se ljubav prema sebi poistovjećivala s harmonijom i balansom, dok je u budizmu i hinduizmu fokus na samospoznaji i prihvaćanju prolaznosti. Osobno sam dojma da se svijet počeo mijenjati s pojavom industrijske revolucije, a posebno nakon Drugog svjetskog rata te razvojem interneta i ostalih “pametnih” igrački. Započeo je trend konzumerizma i individualizma promovirajući ljubav prema sebi kroz proizvode i usluge.

Jungova sjena i zaboravljeni aspekti vlastite psihe

Carl Gustav Jung govorio je o konceptu sjene, dijela nas koji odbacujemo, skrivamo, potiskujemo. To su misli i osjećaji koje smatramo neprihvatljivima, kao npr. ljutnja, zavist, nesigurnost, sebičnost. Moderna mantra “voli sebe”, obično znači voljeti lijepe dijelove sebe, ono što je društveno prihvatljivo. Međutim, ljubav prema sebi nije bježanje u lažni optimizam, nego sposobnost gledanja u sebe bez straha i osuđivanja. Nije pitanje kako, nego možeš li voljeti i prihvaćati dijelove sebe koji ti se ne sviđaju?

Danas se ljubav prema sebi često prikazuje kroz konzumerizam i površne savjete: “Kupi si nešto lijepo. Idi na wellness vikend. Ponavljaj afirmacije pred ogledalom.”. Istina, sve nam to treba, otkrivanje i upoznavanje našeg unutrašnjeg svijeta povlači i vanjski svijet, ali mnogi zaborave da jedno bez drugog ne ide! Osoba koja stane ispred ogledala i ponavlja riječi koje ne osjeća i ne vjeruje u njih, početi će stvarati nemir i ljutnju u sebi jer se ne osjeća onako kako bi trebala? Ova ljutnja će se pojačavati u još izraženiji unutarnji konflikt i još jednu potvrdu da nije dobra, opet nije uspjela, opet ne valja.

Ljubav prema sebi nije projekt, nije nešto što se može “postići”. To je proces dubljeg razumijevanja vlastite psihe, unutarnjih rana i potreba.

Primjer: Što se događa kad volimo samo svoje “dobre” dijelove?

Ana ima 34 godine. Posljednjih godinu dana aktivno radi na sebi, čita knjige o samopomoći, ide na terapiju i svaki dan piše afirmacije u dnevnik. Govori si: “Vrijedna si. Dovoljna si. Volim te.”. Svaki put kad pogriješi na poslu, netko izrazi kritiku ili ju partner ne nazove, u njoj se probudi bijes i osjećaj bezvrijednosti. Osjeća se kao da sve što radi ne djeluje. “Zašto ne mogu biti normalna? Pa radim na sebi, zašto mi nije lakše? Zašto još uvijek osjećam ovu tjeskobu?”

Ana proživljava unutarnji raskol, s jedne strane mora voljeti sebe, s druge strane duboki glas joj govori “Ti nisi vrijedna ljubavi”. Umjesto smirenosti osjeća frustraciju jer nije postigla rezultat. “Moram biti dobra prema sebi” postao je novi oblik samokažnjavanja, a unutarnji kritičar se presvukao u novo ruho.

Što se događa u mozgu kad forsiramo ljubav prema sebi

I dok se moderna mantra “voli sebe” danas prodaje kao univerzalni ključ sreće, zanimalo me kako takav narativ utječe na mozak i hormonalni sustav te je li ljubav prema sebi zaista bolna i teška?

Prefrontalni korteks (racionalni um): pokušava nas uvjeriti da smo vrijedni ljubavi kroz logične argumente (“Ja sam dovoljno dobar/dobra”).
Limbijski sustav (emocionalni mozak): ako imamo duboko ukorijenjena uvjerenja da nismo vrijedni, on šalje emocionalni otpor, izazivajući tjeskobu ili osjećaj laži.
Anteriorni cingulatni korteks (ACC, zadužen za unutarnji konflikt): ako ponavljamo afirmacije u koje ne vjerujemo, on se aktivira i povećava osjećaj nelagode.

Hormonska reakcija:
Dopamin: privremeno se povećava kada radimo nešto “za sebe” (kupovina, odmor, spa tretmani), ali efekt brzo nestaje.
Kortizol: može se povećati ako se prisiljavamo na ljubav prema sebi dok potiskujemo stvarne emocije.
Oksitocin: oslobađa se kroz istinsku povezanost i suosjećanje sa sobom, ali ne kroz površne geste samoljubavi.

Ako pokušavamo voljeti sebe na način koji nije usklađen s našim istinskim emocijama, mozak doživljava stres umjesto olakšanja.

Primjer: Duboka promjena vs. površinska iluzija

Iva: Sjeda s emocijama, suočava se sa sjenom

Iva je bila odgovorna, perfekcionist i stalno u naponu dok nije doživjela burnout. Počela je istraživati što ju pokreće i zašto stalno mora biti jaka. Na terapiji je naučila da je odrastala u okruženju gdje su emocije bile slabost. Počela je svjesno vježbati suosjećanje prema sebi: “Vidim da te boli i to je u redu”.

Ne osuđuje se kada osjeti ljutnju, nego pita “Što mi ova ljutnja pokušava reći? Jesam li opet ignorirala svoje granice?”. Ne briše svoje mane, želi ih razumjeti. Nekad plače, nekad je frustrirana, ali ostaje prisutna uz sebe. To je ljubav prema sebi.

Mia: Estetika samorazvoja

Mia je zaljubljena u rad na sebi: ide na jogu, piše afirmacije, ima prekrasan Instagram s citatima o ljubavi prema sebi. Ali čim uđe u konflikt u vezi, bježi. Kad osjeti nesigurnost, odmah ide na novo predavanje ili kupi novu knjigu. Nema kapacitet za zaroniti dublje jer bi to značilo priznati bol, strah, neuspjeh.

Za nju mijenjanje znači izbaciti sve što ne valja i zamijeniti nečim pozitivnim. Međutim, kako vrijeme prolazi, frustracija raste. Iza osmijeha i afirmacija krije se neizgovoreni sram.

Tamna strana toksičnog pozitivizma

Postoji još jedna zamka ove moderne mantre: “Ako nešto u sebi ne voliš, promijeni to. Radi na sebi dok ne postaneš verzija sebe koju možeš voljeti.”. U prijevodu: najprije moraš slomiti dijelove sebe, a potom ih zamijeniti da bi zaslužila ljubav. To je pogrešno. Ispravno je: prvo razumiješ zašto nešto radiš, zatim razviješ suosjećanje prema sebi i tek onda – ako ti to ne služi – mijenjaš obrazac.

Ne možemo biti cjeloviti ako ne prihvatimo sve svoje dijelove. Biti čovjek znači imati i svjetlo i tamu, snagu i slabost. C.G.Jung

Ljubav prema sebi nije u mijenjanju svega što nam se ne sviđa, nego u razumijevanju ZAŠTO nam to smeta. Ako stalno želiš promjenu, zapitaj se: Je li to iskrena želja ili unutarnji pritisak da budeš “bolja verzija sebe” kako bi bila prihvaćena?

Primjer: Potiskivanje emocija pod krinkom rasta

Petra je u vezi s partnerom koji joj stalno govori: “Ti si previše osjetljiva. Ne možeš tako stalno reagirati.”. S vremenom počinje sumnjati u sebe i truditi biti pozitivnija i ne iznositi probleme. Svaki put kad se naljuti proguta ljutnju i govori “Neću dramiti. Bit ću dobra. Mijenjam se jer volim sebe.”. Ali ljutnja ne nestaje, nego dovodi svoju prijateljicu tugu. Petra osjeća da izdaje samu sebe, ali kada na Instagramu pročita “ljubav prema sebi znači pustiti prošlost” i “biti najbolja verzija sebe” javlja se sram. Taj narativ ju tjera da se ponaša kao da je bolje, dok iznutra vrišti.

Kako voljeti sebe bez bježanja i idealizacije

Ljubav prema sebi ne znači stalno se osjećati dobro i pozitivno, baš suprotno. Prava ljubav prema sebi znači svjesnost svojih emocija, prihvaćanje svoje sjene i ne osuđivanje sebe zbog nesigurnosti, strahova i grešaka. S njom razumiješ otkud i zašto dolaze tvoji obrasci ponašanja i svjesno odlučuješ kako ćeš ih mijenjati.

Kako voljeti sebe na autentičan način:

• Budi iskren/a prema sebi.
  Suoči se sa svojim osjećajima, ako je tuga prisutna, pitaj se “Odakle dolazi ta tuga i što mi pokušava reći.”. Nemoj bježati u lažnu sreću i afirmacije, nego upoznaj sebe.
• Prihvati cijeli spektar emocija
  Najviše prihvati emocije koje te plaše, iz njih ćeš upoznati sebe i razumijeti svoju ljutnju i tugu. Ne moraš uvijek biti sretan da bi bio cjelovit.
• Upoznaj svoje sjene.
  Strahovi, ljutnja, nesigurnost, sve je to dio tebe i oni ne nestaju ako ih ignoriraš. Ako uočiš u sebi zavist, ne bježi, nego se pitaj: “Gdje se osjećam manje vrijedno?”
• Radi na sebi, ali iz ljubavi, ne iz mržnje.
  Razlika je u promjeni jer se osjećaš “nedovoljno dobrim” i jer to želiš iznutra. Umjesto “moram to popraviti”, reci sebi: “Želim razumjeti zašto tako reagiram.”

Marina svakog dana sjedi sa sobom u tišini. Nema neke velike rituale, samo razmišlja o danu: “Što sam danas osjetila? Jesam li postavila granice? Jesam li bila iskrena prema sebi ili sam opet ugađala?”. U dnevnik zapisuje lijepe stvari, ali i ljubomoru, ljutnju i zamjeranje, nije to lako, ali zna da kroz njih raste. Naučila je ne osuđivati sebe zbog pogreški.  Raste polako, ali stvarno. Bez maski i potrebe da “bude bolja”.

“Voljeti sebe znači ostati uz sebe i kada nisi svoj. Kada zabrljaš, osramotiš se, povrijediš druge osjećaš se premalo. Ne bježiš. Ne skrivaš se. Gledaš sebe u oči i kažeš: ‘I ovo sam ja, ja vrijedim.’ To nije slabost, to je tvoja prava i sirova snaga.”