Italija,  SVIJET,  VODIČI

Venecija: Najljepša skrivena mjesta

Venecija je za mene kao bodybuilder na steroidima. Bila sam u ljeto, zimu, jesen, proljeće, između, onomađu, maskenbalu, nemaskenbalu i svaki put je bolji od prošlog. Takav osjećaj prati nekoliko gradova, jedan od njih je Venecija. Da, jako ju volim i ne, ne osjećam smrad kanala po ljeti i ne, ne smrdi toliko da trčiš s gas maskom po gradu k’o da te bikovi naganjaju.

Priznajem ovaj put sam zakazala jer smještaj nije bio na brdu, ali bez brige imamo, skroz, zgodnu dogodovštinu. Malo skupu, ali zgodnu. Bila sam jako ponosna, do dolaska na aerodrom u Madridu, na fantastičan ulov smještaja za dvije noći. Taman pola sata do boardinga, a moj muž kaže kako imamo tri noći u Veneciji. Trenutak u kojem smo oboje čuli kotačiće u mojoj glavi kako se okreću i spoznaju da to što dolazimo poslije ponoći u hotel ne znači noć manje. Zvali smo hotel, naravno da su imali slobodnu sobu s vrlo elegantnom cijenom. Platila sam mužu pivu i sretno iz Španjolske u Veneciju sletjeli.

Ostavili smo auto na aerodromu i smatram to najboljom opcijom za sve koji lete iz Venecije, pogotovo za rane i/ili kasne letove (kao u našem slučaju). Sve dodatne informacije o parkingu na aerodromu Marco Polo, možete pronaći ovdje. Detalje o smještaju prenosim, isključivo, usmenom predajom. 

Postoji ljudi kojima Venecija djeluje kao umjetna destinacija podignuta na vodi. Rado branim brački kamen rasut diljem Italije jer Venecija ima štošta za ponuditi, samo treba pogledati iz pravog kuta. Ovo ljeto smo dva dana, čitaj tri noći, proveli na njezinim ulicama nakon povratka iz Španjolske. Što smo vidjeli i jesmo li se okupali pročitajte u vodiču skrivenih atrakcija na ulicama Venecije.

1. Židovski geto

Četvrt Cannaregio, interesantan je dio venecijanske povijesti. U blizini željezničke stanice Santa Lucia i javnog kopnenog prijevoza razvio se Ghetto. Između 16.-og i 19.-og stoljeća ovdje su živjeli Židovi čime je ovo najstariji židovski geto na svijetu. Kako je Venecija postajala moćnija i bogatija država židovska zajednica širila se stalnim doseljavanjem, a Mletci su ih strogo nadzirali u vođenju trgovina.

Zašto je židovska zajednica izolirana? Suvisao odgovor na ovo pitanje možda je dan, a možda ne postoji. Izolirani su kako bi prakticirali svoju vjeru, danju su izlazili, no noću im je izlazak bio zabranjen. Lkalne vlasti su nadzirale pristup Ghettu putem mostova, jedan od njih je Ponte delle Guglie. Tek je Napoleon Židovima vratio slobodu 1797. godine, kada postaju punopravni građani Venecije.

Danas je u ovoj zajednici ostalo oko 450 Židova, a za potpuni dojam posjetite pet sinagoga i Museo Ebraico ili Židovski muzej. Nakon šetnje svratite u neki od restorana i probajte košer hranu. Panificio Giovanni Volpe savršeno mjesto za uživanje u pekarskim specijalitetima, a Gam Gam Kosher za ostale specijalitete košer kuhinje.

2. T Fondaco dei Tedeschi

Četverokatnica izgrađena u 13.-om stoljeću i obnovljena 1508. godine nakon što je uništena u požaru. Do Napoleona u njoj su radili i živjeli njemački trgovci, a sva roba s Orijenta dolazila je ovdje u skladišta. Uslijed toga četverokatnica je postajala vodeće gospodarsko središte, a Mletci su ubirali razne provizije i poreze na razmjeni dobara.

U 20.om-stoljeću odnosno za vrijeme Mussolinija služila je kao poštanski ured da bi ju 2008. godine prodali Benetton grupi. Pretvorena je u trgovački centar luksuznih brendova, nakon što je Benetton gradskim ocima obećao slijevanje 6 milijuna eura u gradski proračun u zamjenu za građevinske dozvole. Možemo reći da je nakon otvorenja 2016. godina vraćena u prošlost trgovačkog središta i ubiranja od provizija i poreza.

Na krovnoj terasi možete doživjeti pogled 360 stupnjeva, a most Rialto biti će točno ispred vas. Sve informaciji o rezervaciji posjeta i ostalom, pročitajte na sljedećem linku.

3. Supermarket za sva nepca

Na pola puta između željezničke stanice Santa Lucia i mosta Rialto nalazi se osebujna zgrada izgrađena 1915. godine u gotičkom stilu, Teatro Italia. Poznavaocima arhitekture i građevine zanimljiva je informacija o izgradnji koja se oslanjala na uporabu željeza i armiranog betona.

Strop glavne dvorane pod naslovom „Slava Italije“ oslikao je venecijanski slikar, Alessandro Pomi dok je Guido Marussig sa ostalim umjetnicima oblikovao secesijsku unutarnju dekoraciju. Teatar je zapravo bio kino pa dugo godina ništa pa mjesto sveučilišnih ureda i potom desetljećima ništa.

Projekt vrijedan dva i pol milijuna eura udahnuo je život ovom gotičko-secesijskom dragulju. Međutim, mišljenja su podijeljena oko novog vlasnika koji unutar dvorana i proizvoda izlaže svoje hranidbene proizvode. Kritike i pohvale o supermarketu Despar koji se nastanio unutar Teatro Italio i dalje stižu s raznih strana.

4. Radionica oslikavanja maski

Venecija je sinonim za maske i karneval u Europi i ova radionica je svakako na listi za isući posjet.  Odličan način zabave za sve: obitelj, parove, prijatelje, solo putnike, stare i mlade. Na ovakve i sve ostale kreativne radionice su svi uvijek dobrodošli. Pronašla sam odličnu radionicu u kojoj možete dekorirati ili izraditi svoju masku.

Nakon kratkog uvoda o povijesti maski slijedi ukrašavanje ručno izrađene venecijanske maske po vlastitom izboru. Prije oslikavanja maske, odabiru se boje i rade skice. Također, u ponudi su radionice izrade maski koje uključuju izradu papirnih maski, sušenje i dekoraciju. Sve informacije pronađite na sljedećem linku i slobodno podijelite sa mnom ako ste već bili na takvoj radionici.

5. Traghetto stanice

Venecija i vožnja gondolom idu ruku pod ruku. Međutim, ta ista vožnja gondolom zahtijeva od vas dublje posezanje u džepove koje vas ostavi suhih gaća. Romantika, vozite se, serenada se ori, ljubav pršti na sve strane i kraći sta za sto eurića, u najboljem slučaju.

Kako to biva uvijek ima druga opcija s nižom cijenom i serenadom. To su Traghetto, stanice za gondole. Traghetto je dio javnog prijevoza i služi lokalnom stanovništvu za prelazak s jedne strane na drugu gdje nema mostova. Gondole primaju najviše 12 ljudi, što znači da potpuno besplatno dobivate dozu adrenalina „Kako ostati na površini u maloj gondoli s 12 ljudi i preko 500 kila?“

Za turiste karta košta 2€, a sve ostale informacije o stanicama gondole, pročitajte na slijedećem linku.

6. Pogled s Ca’d’Oro

Prekrasna građevina, Ca’d’Oro, primjerak je prelaska gotičkog stila u renesansni. Palača je izgrađena 1442. godine na zahtjev venecijanskog aristokrata, ujedno i prokurata Bazilike sv. Petra. Barun Giorgio Franchetti, 1894. godine kupuju zgradu da bi istu nekoliko godina kasnije, točnije 1916. predao talijanskim vlastima u čijim rukama je i danas.

Neki dijelovi pročelja izvorno su bili prekriveni zlatnim rubom te otuda ime plače, Ca’d’Oro ili Zlatna Kuća. Unutar dvorana, nalazi se muzej s raznim umjetničkim djelima, ali na vrhu natkrivene galerije čeka vas najljepši pogled na kanal i sve prekrasne primjerke raznih stilova arhitekture koji ga okružuju. Za više informacija o cijeni, pogledajte ovdje.

7. Ponte dei Pugni

Izgledom prosječan i u moru istih ili sličnih utopi se, ali njegova priča izdvaja ga iz mase. Venecija ima najpoznatiji most i nije Rialto, Ponte dei Pugni zaslužuje vašu pažnju.

Ponte dei Pugni ili Most šaka poznat je upravo po tome, po šakama. Naime, suparnički klanovi, posebice Nicolotti i Castellani, našli bi se na mostu i potukli. Tadašnji most nije imao ogradu, a pobjednik je bio onaj koji protivnika obori u kanal. Od 1705. godine, tučnjave su zabranjene.

Iako nismo u Aziji koja je poznata po plutajućim tržnicama, zanimljivo je vidjeti statičan brodić uz Ponte dei Pugni koji prodaje voće i povrće. Ako ste obožavatelj filmova Indiana Jonesa, u blizini mosta čeka vas prva filmska poslastica. Crkva San Barnaba bila je filmska kulisa za jednu od upadljivijih scena u filmu „Last Crusade“. Više o filmu i crkvi, pročitajte ovdje.

8. Knjižnica Acqua Alta

Knjižnica Acqua Alta pravo je malo književno čudo smješteno sedam minuta hoda od mosta Rialto, u ulici Lunga Santa Maria Formosa. Na ulazu vas dočekuje natpis “Dobrodošli u najljepšu knjižaru na svijetu” i iako se o ukusima ne raspravlja, pozdrav je potpuno opravdan.

Knjižara je prepuna šarenih knjiga i časopisa od poda do stropa, a police za knjige su vrhunac kreativnosti od gondola do kada. Međutim, prava atrakcija nalazi se u dvorištu. Knjige koje su uništene u razno-raznim poplavama („Acqua Alta“) su iskorištene za izradu stepenica na kojima se možete zavući i pročitati knjigu ili popeti se do vrha i uživati u pogledu na kanal.

 

Foto: Unsplash, 7minutasrece