Zdravi odnosi nisu borba moći: Kako graditi sigurno partnerstvo

Dok sam pisala tekst o zdravom partnerskom odnosu, zastala sam kod zadnjeg primjera i zapitala se koliko ljudi bi reklo “Što je tu zdravo, opet je po njezinom, a on popušta”. Gle, ruku na srce i sama bi to u rekla u prošlim vremenima. Zato što ja nisam razumjela što je odnos dvoje ljudi, nisam razumjela iskrenost i bliskost dvoje ljudi. Nisam razumjela da se odnos gradi na razgovoru, slušanju dok plešemo uz najljepšu pjesmu koju tvore Homerove sirene, a moja i njegova prtljaga se isprepliću. Koncept zdravi odnosi i sigurno partnerstvo mi je bio enigma, otprilike kao Enigma u filmu Batman forever.

Razmišljanje “Opet je po njezinom, a on je taj koji je popustio” dolazi iz uvjerenja da u svakoj nesuglasici mora postojati pobjednik i gubitnik. No, zdravi odnosi ne funkcioniraju na temelju moći i nadmetanja, već na temelju razumijevanja, fleksibilnosti i zajedničkog rješavanja problema.

Zašto zdravi odnosi nisu borba moći

Prije nego krenem s analizom i još primjera, čini mi se kako ljudi često zaborave bitno, a to je ljudi su i bijeli i crni. I svjetlo i tama. I svaki čovjek ima i jedno i drugo, a razlika je što ćemo napraviti sa svjetlom i tamom? Hoćemo li reći to je tako i tako su ljudi živjeli tisućama godinama, što je zapravo glupost! Jer nitko od nas ne zna kako su ljudi živjeli prije sto, a kamoli više godina. Jedva znaš kako su tvoji roditelji živjeli iako ste iz iste kuće, ali znaš li stvarno što se događalo u njima, njihove emocije i što su proživjeli i preživjeli? Postoji velika razlika između znam i pretpostavljam!

Mnogi ljudi dolaze iz okruženja gdje su sukobi uvijek imali pobjednika i gubitnika. Ako netko ‘popusti’, smatra se slabim ili manje važnim. Takva okolina stvara uvjerenje da je odnos borba moći i ovo je glasni ubojica svakog odnosa. Ako je dijete odraslo s takvim roditeljima, jasno je da je bilo gubitak, ali u odrasloj dobi ta osoba ne može i neće, više nikada, izgubiti. Zamisli odnos koji je borba od jutra do sutra.

Ako osoba vjeruje da uvijek mora ‘dobiti’, kompromis doživljava kao odricanje moći umjesto prilike za jačanje odnosa. Ruku pod ruku uz borbe moći stoji kontrola, a kontrolu ne puštaš jer kontrola je sve, kontrola je Život i zrak. Znaš što je iluzija? Kontrola! Kontrola je iluzija! Ljudi zapravo ne kontroliraju ništa, donekle možemo kontrolirati svoje riječi i reakcije u nekim situacijama, a sve drugo je iluzija. Tako je i kontrola u odnosu iluzija, a kontroliranja partnera je zlostavljanje, najčešće kroz gaslighting.

Zdravi odnosi zahtijevaju prilagodbu i spremnost da ponekad jedan partner napravi korak unatrag kako bi se u drugom trenutku situacija uravnotežila. Da bi ovo bilo ostvarivo potrebna je emocionalna svjesnost, jasna komunikacija i razumijevanje.

Odnos nije utakmica s dva ljuta protivnika, dakle, dvoje ljudi i jedan odnos koji grade zajedno kao tim. Razumijevanje i poštovanje su ključ dugoročne ravnoteže.

Primjeri emocionalno nezdrave dinamike

Samostalnost je gubitak

Ivan i Mia zajedno su pet godina. Ivan često osjeća da ga Mia „ne poštuje“ jer ponekad ne slijedi njegove savjete. Mia je kupila novi bicikl i odabrala je model koji joj se sviđa. Kada je Ivan saznao, reagirao je ljutito:

Ivan: Rekao sam ti da pričekaš jer ću ti ja naći bolji model.
Mia: Znam, ali meni se ovaj sviđa i odgovara mi.
Ivan: Ali ja bolje znam. Znaš da sam se informirao o svemu. Opet radiš po svom.
Mia: Ivane, to je moj bicikl. Meni se sviđa i to je dovoljno!
Ivan: Nije poanta u biciklu, nego u tome da me ne slušaš. Da me poštuješ, čekala bi moj savjet.

Mia se pita smije li izraziti svoje mišljenje i izabrati svoju slobodu ili će time izazvati sukob i nezadovoljstvo partnera. Ivanov problem nije bicikl, njegov problem je osjećaj gubljenja kontrole. Osjećaj dolazi iz nesvjesnog, “ako ona sama razmišlja i samostalna je onda će me ostaviti”. Odgovor se često krije u odnosu majka-dijete. Mnoge majke kontroliraju djecu jer djetetovu samostalnost doživljavaju kao ostavljanje! U ovom slučaju Ivan ne može izraziti svoje osjećaje “Osjećam se isključeno“, nego koristi manipulaciju „Da me poštuješ, ne bi to napravila“.

Zbog idućeg primjera nastao je tekst o gaslightingu, dugo sam ga čitala i analizirala i dio mene i dalje vjeruje da je ovakav partnerski odnos gaslighting. Čak se usudim reći, to je tipičan partnerski odnos u kojem muško rješava jer je to njegova zadaća, ali i dominira. Pritom ne ulazim u sfere feminizma, nego, koliko su žene podcijenjene i koliko su naše misli, osjećaji i potrebe suspregnute i doživljene melodramatično i histerično.

Kompromis je gubitak identiteta

Mila i Filip zajedno su četiri godine. Filip je inteligentan, ambiciozan i analizira situacije do najsitnijih detalja. Mila s vremenom primjećuje da je svaki razgovor s Filipom “lekcija“. Kad god se ne slaže s njim, Filip joj objasni zašto nije u pravu. Mila i Filip razgovaraju gdje će provesti blagdane. Mila želi otići svojoj obitelji, dok Filip želi ostati kod kuće.

Mila: Baš bih voljela posjetiti roditelje za blagdane. Nisam ih dugo vidjela.
Filip: Razmisli logično putovanje bi nas iscrpilo, troškovi su veliki, a ovdje imamo sve što nam treba.
Mila: Znam, ali meni je važno provesti vrijeme s obitelji.
Filip: Da, ali nisi uzela u obzir koliko je stresno putovati u ovo doba godine. Ako sagledaš situaciju objektivno, vidiš da nema smisla.
Mila: Ali meni ima smisla…
Filip: Gledaš ovo previše emotivno. Mislim da je racionalno da ostanemo.

Mila se osjeća iscrpljeno jer u svakom razgovora mora objašnjavati i opravdavati svoje osjećaje i potrebe. Međutim, i nakon iscrpnog objašnjenja, Filipova racionalnost i logika pobjeđuju. Filip ne viče i ne vrijeđa, njegovo mišljenje je jedina ispravna opcija čime umanjuje Milin glas zbog čega ona postepeno gubi osjećaj vlastitih granica.

Odnos nije borba moći, to je prostor u kojem se oboje osjećate viđeno, sigurno i slobodno biti ono što jeste. Ne moraš nikome dokazivati svoje osjećaje, želje i potrebe!

Što se krije iza potrebe za kontrolom u vezi?

U zdravim odnosima ljudi razumiju da veza nije natjecanje, ali što je s onima kojima je teško to shvatiti? Zašto je nekome nesporazum borba moći umjesto prilika za razumijevanje i najvažnije, može li se to promijeniti?

Osobe koje doživljavaju odnose kroz prizmu moći i dominacije imaju nesvjesne obrambene mehanizme koji mogu biti rezultat:

Rane nesigurnosti iz djetinjstva: Osobe odrasle u okruženju u kojem je „pobjeda“ značila sigurnost, njihov mozak je naučio da kompromis znači slabost. Te osobe ne mogu percipirati odnos u kojem se razgovara i druga osoba ih čuje jer za njih popuštanje znači odlazak u nesigurno i napad s druge strane.
Nerazvijene emocionalne vještine: Ako nisu naučili kako upravljati emocijama i regulirati stres, mozak reagira impulzivno ljutnjom, povlačenjem ili potrebom da „pobijede“.
Strah od gubitka kontrole: Za mnoge ljude popuštanje ili kompromis znači gubitak kontrole, a mozak to registrira kao prijetnju.
Preosjetljiv sustava za detekciju opasnosti: Kada mozak automatski vidi sukob kao napad, osoba reagira obrambeno, umjesto da traži rješenje.

Pregovaranje ili fleksibilnost mozak registrira kao opasnost. To ih navodi na ljutnju, manipulaciju, povlačenje ili tvrdoglavost jer ne mogu, još jednom, podnijeti osjećaj poraza i “gubitak moći” koji nose iz djetinjstva.

Ljudi koji se bore s fleksibilnošću u odnosima često nisu imali iskustvo sigurnog, toplog kontakta u djetinjstvu. Možda su morali stalno dokazivati svoju vrijednost, prilagođavati se ili boriti za ljubav i pažnju. Za njih su zdravi odnosi enigma, oni ih ne razumiju.

Kontakt doživljavaju kao gubitak kontrole: Umjesto osjećaja sigurnosti u bliskosti, oni osjećaju strah.
Osjećaju da ih kompromis čini slabima: Njihov unutarnji glas govori: „Ako popustim, izgubio/la sam.“
Povezivanje nije ugodno, već naporno: Bliskost im izaziva stres jer nisu navikli na osjećaj sigurne povezanosti.

Zdravi odnosi kroz psihoterapiju

Ima li lijeka i pomoći? Naravno i zove se, psihoterapija. Ovo su situacije u kojima osobe trebaju podršku stručnih osoba jer će uz terapiju razvijati svjesnost i početi će osjećati sebe. Također, tu su otpori koji će pojavljivati sve dok se osoba ne osjeti dovoljno sigurno da spusti svoje obrane. Pojavljivati će se tisuće pitanja i mentalne gimnastike zašto je ipak dobro ne povezati se s drugom osobom i zašto je odnos borba. U konačnici će se pojaviti prazan prostor u kojem postoji izbor koji može biti zastrašujući jer kako se ponašati i što raditi ako postoji izbor, a ne “pravila”.

Terapeut pomaže osobi da:

Prepozna obrasce ponašanja: Terapeut pomaže osvijesti da potreba “ja sam u pravu“ zapravo umanjuje sposobnost stvarne povezanosti s partnerom. Pitanje poput: „Kako si naučio da je tvoje mišljenje važnije od partnerovog?“ otvara prostor za dublju introspekciju. Uz terapeuta osoba otkriva kada se osjeća ugroženo i zašto joj kompromis izaziva stres.

Učenje emocionalne inteligencije i regulacije: Osoba uči da emocije nisu iracionalne, nego zaista postoje i jednako su važne kao i činjenice. Najčešće takve osobe u terapeutskom procesu kada napokon počnu osjećati govore “Napokon se osjećam živim!” i to je istina jer nakon desetljeća susprezanja emocija, kada one krenu, kreće i osjećam živ/a sam. Terapeut postepeno uči osobu primijetiti i smiriti svoje reakcije prije nego što eskaliraju.

Vježba siguran kontakt: Najčešće ovakve osobe dolaze iz nesigurnih okruženja i morali su dokazati svoju vrijednost kroz „ja sam u pravu“, a pravo na pogrešku nisu imali. Osoba s terapeutom istražuje otkud dolaze osjećaj nesigurnosti, kako se manifestira i što će se dogoditi ako se osoba prepusti kontaktu. Kroz terapiju, osoba može doživjeti kako izgleda povezanost bez borbe.

Izgradi nove načine komunikacije: Umjesto borbe za moć, razvija se sposobnost pregovaranja i razumijevanja. Radi se na istraživanju zašto osoba doživljava prijetnju ili isključenost ako npr. partner samostalno odlučuje, što se događa u osobi ako partner npr. samostalno donese odluke. Potiče se na izražavanje kako se osoba osjeća jer kroz razumjevanje sebe, početi će razumijeti partnera.

Osoba će izgraditi zdrav partnerski odnos, isključivo ako želi istražiti i upoznati sebe, a to podrazumijeva njezinu promjenu.

Ako se osjećaš kao da uvijek moraš birati između sebe i partnerovog zadovoljstva, to nije zdrava dinamika. Ljubav nije natjecanje, ljubav je prostor u kojem obje osobe mogu postojati, rasti i biti prihvaćene takve kakve jesu.